
Premijera predstave Široka zemlja
Tragikomedija Artura Šniclera Široka zemlja objavljena je pre tačno 110 godina, 1911. u Berlinu a iste godine je prvi put izvedena u Folksteatru u Beču. Šnicler je u to vreme bio u zenitu slave i popularnosti pa je njegovo delo istovremeno izvođeno na čak devet pozornica nemačkog govornog područja.
Osnovna tema ove tragikomedije je kriza braka kroz suptilnu studiju o društvenom moralu i (ne)vernosti.
NIŠTA NIJE SUBVERZIVNO, JER JE SVE DOZVOLJENO – reditelj o predstavi
Tema Široke zemlje, koja se meni čini najznačajnijom u ovom trenutku, to je da je ljudski život postao vrhunska vrednost. Naime, demistifikovane su i ideologija i religija; ideja da je čovekov život ispunjen ako je u službi nečeg što je veće od njega samog, bilo da je to ljubav, umetnost, istraživanje, ideologija koja će popraviti društvo – izgubila je vrednost. Više nema siromašnih pesnika, revolucionara spremnih da žive u šumama. Materijalne vrednosti označavaju ljudski život. […] Ali, šta onda kada se vrednost iscrpe? Kada se iscrpe satisfakcija zbog svega kupljenog, probanog, dostupnog? I šta onda, kada nastupi starost? Mi živimo fašizam mladosti – nema više starih mudrih ljudi koji se pitaju. Stalno se proglašava novi najveći umetnik sa dvadeset dve godine. Šta onda? – to pita ova predstava.
ARTUR ŠNICLER
Artur Šnicler (1862 – 1931), austrijski pripovedač i dramaturg, rođen je u Beču, u uglednoj jevrejskoj porodici. Posle okončanih studija medicine na Bečkom univerzitetu i položenog doktorata, radiće u bečkoj poliklinici, da bi se docnije isključivo posvetio pisanju. Još za vreme studija pokazuje posebno interesovanje za psihijatriju, a lično poznanstvo sa Sigmundom Frojdom imaće veliki uticaj na njegov književni opus. Svoja medicinska predznanja i interesovanje za teme histerije, hipnoze, seksualne patologije i psihoterapije umešno je koristio u svom dramskom stvaralaštvu. Zbog implicintnog opisa seksualnosti optuživali su ga da je pornografski pisac.
Teme njegovih dela su morbidnost, besmisao i odsustvo etičkih vrednosti u građanskoj klasi njegove epohe. Šnicler je ostao van svih političkih partija i organizacija – bio je pravi građanski liberal. Bečki „kafehaus“, građanski salon i kasarne su poprišta njegovih drama u kojima se poigravao sa formalnim, ali i društvenim konvencijama.
Autor je romana, novela i drama. Najpoznatiji Šniclerovi komadi su: Anatol (1893), Ljubakanje (1895), Zeleni papagaj (1899), Vrteška (1900), Široka zemlja (1911); kao i novele Poručnik Gustl (1901), Sanjarenje (1925/26) – inspiracija za Kjubrikov poslednji film Širom zatvorenih očiju (1999) i roman Put u slobodu (1908).
MARKO MANOJLOVIĆ
Pozorišni i televizijski reditelj i scenarista. Diplomirao je pozorišnu režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Slavenka Saletovića.
U Jugoslovenskom dramskom pozorištu je 2005. godine režirao debitantsku predstavu Smrt Vudija Alena, a potom i predstave: Noć ubica Hozea Trijane (2007), Nebeski odred Đorda Lebovića i Aleksandra Obrenovića (SNP i JDP, 2009) i Samo neka bude lepo Doroti Parker (2012).
Artur Šnicler
ŠIROKA ZEMLJA
Preveo Boško Milin
Režija: Marko Manojlović
Scenografija: Branko Hojnik
Kostimografija: Lana Cvijanović, Maria Marković Milojev
Kompozitor: Vladimir Pejković
Scenski govor: Ljiljana Mrkić Popović
Dizajn svetla i direktor fotografije: Milan Tvrdišić
Igraju:
Fridrih Hofrajter – Vojin Ćetković
Genia – Marija Vicković
Ana Majnhold – Ajgner – Svetlana Bojković
Doktor Fon Ajgner – Irfan Mensur
Doktor Franc Mauer – Petar Benčina
Gospođa Val – Milica Mihajlović
Adela – Milena Vasić
Nater – Srđan Timarov
Oto – Aleksej Bjelogrlić
Erna – Tamara Šustić
Muzičari:
Dušan Petrović – saksofon i elektronika
Nemanja Aćimović – perkusije i elektronika
Snimatelji: Ana Dostanić, Petar Jovanović
Realizacija videa: David Srbljin
Organizator: Vladimir Perišić
Inspicijent: Daša Velimirović
Sufler: Dragana Anđelković
Asistent reditelja: Zoja Vasić
Asistent scenografa: Dunja Kostić
Asistent kostimografa: Lara Popović
Majstor svetla: Siniša Čupić
Realizator zvuka: Bogdan Braković