
Izložba Nekad su ovde bile sve same njive – Aleksa Gajić
IZLOŽBU ĆE OTVORITI VLADIMIR RANKOVIĆ, VANREDNI PROFESOR FILUM KRAGUJEVAC
Mogu Vam ponuditi ove pamflete o smislu života i umeću življenja.
bezimeni junak stripa Alekse Gajića
Aleksa Gajić je strip crtač, ilustrator, filmski autor… „Aleksa Gajić stvara čuda“, piše Uroš Petrović za Desnu knjigu – deo jednog od Aleksinih čuda – knjigu nazvanu Leva knjiga / Desna knjiga. Politikin Zabavnik (evo prilike da se pomene da su Aleksa i Zabavnik drugari već nekoliko decenija) beleži reči Dejana Stojiljkovića – Aleksa Gajić je, „čovek koji može da vam nacrta (ili naslika) bukvalno šta god poželite“.
Uobičajeni izgovori za krajnju subjektivnost u sagledavanju stvaralaštva umetnika koji su mi bliski (i deljenju svog mišljenja proisteklog iz tog sagledavanja) – zajednička vremena i prostori, prisustvovanje njihovom radu i, konačno, prijateljstvo – postaju, kada se radi o Aleksi Gajiću, beskorisni, neupotrebljivi, lažni, jer za (objektivno… ne, ne verujem) sagledavanje Aleksinog stvaralaštva neophodno je poznavati Aleksu. Ali, kako ga upoznati? Evo nekoliko predloga – vrebati ga ispred kuće (tokom izložbe zainteresovani će moći da dobiju adresu) i, kada bude izlazio (ili ulazio), otpočeti razgovor; pronaći ga na otvaranju neke od izložbi stripova u Begradu i tom prilikom otpočeti razgovor; otići na Hercegnovski strip festival, Kragujevac Comic Con, Međunarodni salon stripa u beogradskom SKC-u ili neku sličnu manifestaciju (tada mora da razgovara sa nepoznatima); doći u suteren južnog krila Prve kragujevačke gimnazije ili kragujevački SKC, u pravom trenutku… Ipak, najlakši način da se upozna Aleksa Gajić jeste da se gleda i čita „neobavezno terapijski deo [njegovog] stvaralaštva“ (ovo su njegove reči), u knjigama i na izložbama. Sa svakom okrenutom stranicom ili razgledanim eksponatom Aleksa biva sve bliži, jasniji, zanimljiviji… I sve – vremena, prostori, crteži, glasovi – počinje da se savršeno uklapa (ipak je on uredio pakao asamblaža, našao kariku koja nedostaje…), spaja i stapa u jedinstven utisak zahvaljujući kojem je moguće (i dešava se) ponekad se zapitati da li se u nekoj situaciji našao pravi ili nacrtan Aleksa, da li je neku (vrlo konkretnu) rečenicu izgovorio on ili je zapisana u oblačiću njegovog stripa, ili je izrečena glasom njegovog animiranog junaka, ili je poslata kao SMS poruka…
Izložba dela neobavezno terapijskog stvaralaštva Alekse Gajića trebalo je da bude otvorena u kragujevačkom SKC-u u maju 2020. godine. Možda će za nekoliko godina ovaj podatak izgubiti smisao koji ima danas (u stvari, svi se nadamo da će tako biti), ali u vreme kada su još uvek sveža sećanja na deo marta, april i maj koje smo proveli u strepnji, strahu, izbegavanju ljudi, pa potom i povratak gotovo istovetne situacije upotpunjene manjim zabranama, ali i većom neizvesnošću, kišama, vrućinama, kao pradavna prošlost deluje susret Alekse Gajića sa studentima FILUM-a (i nekolicinom drugih gostiju) 4. decembra prošle godine, razgovor od sat i po u prepunoj prostoriji u suterenu južnog krila Prve kragujevačke gimnazije, činjenica da nije bilo dovoljno stolica ali da nikome nije smetalo da stoji… Diskusija je prekinuta uz obećanje da nastavak sledi uskoro, već na proleće, da će biti upotpunjen izložbom i da će priča potrajati onoliko koliko budemo želeli.
Ovo je taj nastavak. Jesenji umesto prolećnog. Možda ćemo moći da razgovaramo (i dobijemo uputstva o umeću življenja), uz pravila distanciranja, u bašti SKC-a. Sigurno je da će smeh (uprkos tome što može da bude opasan) biti neizbežan – „msje Gažik u borbi protiv lošeg raspoloženja“. Grana će pomoći da razumemo Granično polje stripa (i druga granična polja), harmonika – Harmonični strip, oči – Skopofobiju… Aleksa će nas dovesti do toga da se zapitamo da li znamo gde su Omoljica, Duvno i Svrljig, saznaćemo da pljosnato kamenje može da se iskoristi i za Kameni strip, a ne samo za „žabicu“, otkrićemo da se u paklu asamblaža može dogoditi da se ništa ne uklapa, videćemo Autorove suze radosnice (koje su, verovatno, potekle kada su se uklopile u ostatak asamblaža) i njegov znoj u prahu…
Izložbe i „neobavezne“ knjige Alekse Gajića, pored toga što su zanimljive, duhovite (terapija protiv lošeg raspoloženja), izuzetno nacrtane ili naslikane (kako biste samo poželeli), omogućavaju ulazak u umetnikov lični svet, dugo građen kroz različite i raznorodne (vrlo često neobične) aktivnosti, jedinstven, neponovljiv, vedar… Izložbe i knjige, nije zgoreg ponoviti, pružaju dragocenu mogućnost da se upozna autor, a on (kao i njegov neimenovani junak) može ponuditi štošta (važno) o smislu života…
Vladimir Ranković
Aleksa Gajić
Rođen u Beogradu 20.05.1974. Diplomirao na FPUD u klasi prof. Rastka Ćirića , kolor strip albumom ”Technotise”. Od 1996. do 2006. stalni saradnik Politikinog Zabavnika (a posle toga povremeno). Od 2000. radi za izdavačku kuću ”Soleil” iz Francuske , i od tada objavio 6 kolor albuma (objavljenih u još 8 zemalja). U Srbiji je osim ovih albuma objavio i album ”Technotise” kao i kolekciju kratkih stripova ”U Šrafovima”, ”Skrepbuk” i ”Pljosnati strip”. Ilustrovao više knjiga u saradnji sa raznim izdavačima. Sarađivao takođe sa brojnim časopisima i magazinima kao ilustrator.
Autor nekolicine ekonomsko propagandnih spotova kao i više muzičkih video spotova, i niza reklamnih pamfleta, flyer-a, novinskih oglasa i reklama, kalendara, plakata, storyboard-ova, itd … Učesnik više kolektivnih izložbi, i autor četiri samostalne (najznačajnija 2005. u Muzeju primenjene umetnosti).
Od 2006. do 2009. radio na svom prvom dugometražnom animiranom filmu ”Technotise – Edit i ja”. Film je prikazan na preko 20 festivala , i višestruko je nagrađivan. U naredne dve godine ponovo radi za Francuskog izdavača, ovaj put ”Quadrantes Solaire” sa dvodelnim albumom ”Drakko”. 2013. još jednom se okušava u animaciji, ovaj put sa kratkometražnim filmom ”Uspon i pad umetnosti”.
U međuvremenu radi na konceptualnom projektu ”Čudesni stripovi”, u okviru kog su nastali i ”U šrafovima”, ”Skrepbuk”, ”Pljosnati strip”, objavljeni od strane System Comics-a , kao i nagrađeni ”Kameni strip” i ”Premotavanje”.
Od 2015. sa istom skupinom ljudi radi svoj drugi dugometražni animirani film ”Technotise – Prorok 1.0 ”.